Sarajevo, 20. avgust 2026. – Šta znači biti svoja u svijetu koji često ima unaprijed definisanu predstavu o tome kakva žena treba da bude? Kako se izboriti sa pritiskom da budemo tiše, manje zahtjevne ili manje ambiciozne i koliko je važna podrška drugih žena na tom putu? O tim pitanjima razgovarale su Ida Prester, Nina Skočak, Hristina Popović i Eva Kostić na panelu „We’re Worth It“, održanom na Sarajevo Film Festivalu u organizaciji festivalskog partnera L’Oréal Paris.
Na glavnom festivalskom trgu, pred publikom i predstavnicima medija, četiri žene iz različitih umjetničkih oblasti – muzike i medija, društvenog aktivizma, glume i filma – govorile su iz ličnog iskustva o samopouzdanju, očekivanjima okoline, ambiciji, izborima i slobodi da sopstvenu vrijednost ne mjerimo tuđim kriterijumima. U fokusu nije bila potraga za jednim odgovorom na pitanje šta znači „vredeti“, već različiti načini na koje žene danas grade odnos prema sebi, svojim izborima, ambicijama i glasu.
Za mene je autentičnost ključna za vrijednost svake osobe. Kada vjerujem u ono što jesam i kada sam to ja – to se vidi“, istakla je Nina Skočak, govoreći o tome šta za nju znači poruka „I’m Worth It“.
Poseban, filmski kontekst razgovoru dala je mlada glumica Eva Kostić, koja na Sarajevo Film Festival stiže kao protagonistkinja dugo očekivanog filma „17“, rediteljke Kosare Mitić, koji otvara osjetljive, hrabre i društveno važne teme traume, ćutanja i izolacije, prateći priču dvije mlade žene čiji se životi, kroz neočekivane okolnosti, neraskidivo povezuju. Njihov odnos postaje prostor povjerenja, razumjevanja i podrške, dok film kroz njihovo iskustvo govori o snazi ženske solidarnosti i potrebi da se o teškim iskustvima ne ćuti.
Govoreći o radu na ulozi, Eva je istakla koliko joj je lik promjenio odnos prema sebi. „Ovaj lik me naučio da budem hrabrija, da ne prećutim kad ne treba, da pokažem temperament. Ranije sam se smanjivala, pokušavala da budem fina, a rad na upravo ovoj ulozi mi je otvorio neki novi vid samopouzdanja.“
Jedna od tema koja je otvorila najviše prostora za razgovor bio je pritisak sa kojim se žene i dalje susreću – od očekivanja da budu manje glasne i manje ambiciozne, do potrebe da svoje odluke i stavove često dodatno objašnjavaju i opravdavaju. Govoreći o ličnim iskustvima, učesnice su se osvrnule na trenutke u kojima su morale da biraju između očekivanja drugih i sopstvenog osjećaja šta žele i u šta vjeruju. Posebno je bilo riječi o pritisku koji dolazi sa javnim prostorom i društvenim mrežama, gde komentari anonimnih korisnika često postaju mjerilo prema kojem žene počinju da preispituju sebe.
„Život u javnosti je kao veza sa zlostavljačem. Prije svake objave, pojavljivanja, vi morate zamisliti najgori mogući scenario, komentar i procijeniti da li možete živjeti s tim“, rekla je Ida Prester, ukazujući na normalizaciju negativnih komentara i pritiska kojem su javne ličnosti izložene.
„Ne smijemo kao društvo da se navikavamo na to“ dodala je Nina Skočak.
Govoreći o pritisku da se uklopimo u očekivanja drugih, Hristina Popović je navela kako je do nedavno dobijala komentare da je – „debela“ a danas je „anoreksična“ i istakla da niko nema pravo da komentariše tuđe tijelo.
„Osnažena žena nije ona koja se ničeg ne plaši, već žena koja ne traži dozvolu da uradi stvari kojih se plaši. Kod nas je uobičajeno da nas društvo često tjera da se uklopimo, a to podrazumijeva da amputiraš dijelove sebe kako bi fitovalo nečiju realnost. A to ne moramo da radimo kako bismo bile prihvaćene. Imamo pravo da kažemo – teško mi je, i da gajim dijete i da snimam film, putujem osam sati. Imamo pravo na to.“
Razgovor je otvorio i pitanje odnosa među ženama – koliko smo spremne da uspjeh druge žene vidimo kao razlog za slavlje, a ne kao konkurenciju. Učesnice su istakle da podrška ne znači samo ohrabrenje u trenucima kada je teško, već i spremnost da drugoj ženi napravimo prostor, priznamo njen uspjeh i budemo uz nju bez potrebe za poređenjem.
„Trebalo bi da osnažujemo jedna drugu, a ne da otežavamo već tešku poziciju u društvu. Da li to treba da bude dio edukacije koja se stavlja u formalno obrazovanje? Smatram da da“, rekla je Hristina Popović.
Govoreći o sopstvenom iskustvu, Nina Skočak je istakla je koliko su joj druge žene bile važne u trenucima kada je pravila velike korake „Mene su žene najviše inspirisale i najviše sam učila od žena.
L’Oréal Paris je ove godine novčani partner zvanične festivalske nagrade „Srce Sarajeva“ za najbolju glumicu, čime je svoju dugogodišnju poruku o vrijednosti svake žene povezao sa konkretnom podrškom umjetnicama i njihovom stvaralaštvu.
U industriji u kojoj vidljivost i prilike nisu uvijek ravnomjerno raspoređene, važno je da podrška ženama ne ostane samo na riječima. Ona dobija svoje mjesto na pozornici, priznanje koje ostaje zabilježeno i konkretnu podršku talentu i radu žena koje svojim stvaralaštvom oblikuju filmsku umjetnost.
Upravo tu se završava i glavna poruka razgovora: podrška ženama nije samo pitanje riječi, već i prostora koji im se daje da govore, stvaraju i budu prepoznate. Od razgovora o tome kako gradimo odnos prema sebi, preko priča o ženskoj solidarnosti, do konkretnog priznanja umjetničkom radu – „We’re Worth It“ je na Sarajevo Film Festivalu otvorio pitanje koje je mnogo veće od jednog panela: ko određuje koliko vrijedimo i šta se događa kada odlučimo da taj odgovor damo same? Vrijedim. I to je to.
